Mostar: Iftar s prijateljima iz Palestine i i Sudana

Postač se, uistinu, raduje svakom iftaru. Međutim, ima iftara koji su posebni, drugačiji, topliji, s više emocija.

Naravno da su većini postača posebno dragi iftari s najbližim, pogotovo ako su njihovi bliži i draži negdje u tuđini, pa su uspjeli dio ramazanske radosti podijele sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, djedovima i nanama, amidžama i tetkama…

Zapitamo li se, bar ponekad, kako je onima koji su napustili svoje domove i domovinu i koji su novi, privremeni dom našli u našoj zemlji, naprimjer u nekom od izbjegličkih kampova!?

E, baš zato je i ove godine iftar s privremenim stanovnicima kampa u Salakovcu bio poseban. Radovali smo se tom iftaru i mi, i prijatelji koji su nam se pridružili u osiguranju ramazanske hedije za naše nove prijatelje, svakako i članovi ove dvije familije. Iz Gaze ih je 16, iz Kartuma 11.

Familija Samira al-Barawija iz Gaze (Palestina) i familija Tariqa Muhammeda Alija iz Kartuma (Sudan) privremeno boravište našli su u Izbjegličko-prihvatnom centru u Salakovcu kod Mostara. Tu ih dvadeset i sedam, od beba u kolicama, do deda i nana u šestoj deceniji života. Ima među njima i osnovaca i srednjoškolaca, i studenata koji bi trebalo da nastave studij.

Miljenica svih njih, a i onih koji je upoznaju, je sedmomjesečna Ayla al-Barawi, rođena u Mostaru krajem ljeta 2024. godine.

Za nju su se, još prije rođenja, pobrinule dobre majke iz Zenice i osigurale joj sve što je novorođenčetu potrebno.

Annas al-Barawi sin je Samira i Sutke, četvrta je godina studija medicine u Zagazigu (Egipat). Prosjek ocjena mu je 9,2. Za njega i za sina dr Ar-Runija, nekadašnjeg direktora jedne od bolnica u Gazi, u februaru 2025. godine pokrenuta je akcija prikpljanja sredstava za plaćanje troškova studija. Među onima koji su se odazvali i uključili u akciju najviše je ljekara i zdravstvenih radnika, iz Zenice, Sarajeva, Visokog…

Kaže se dug je zao drug, a Ibrahim Ar-Rani, koji je student šeste godine medicine, neće moći dobiti diplomu dok ne izvrši uplatu za troškove studija u Tuzli. I on, kao i njegov mlađi kolega Anas, ima neizmirenih obaveza za troškove studija.

Tariq Ali Muhammed, diplomirani farmaceut iz Kartuma, glavnog grada Sudana, spas i utočište, s još deset članova svoje porodice našao je u Salakovcu. Jedan njegov sin morao je da napusti Kartum nakon prve godine studija ekonomije. Drugi, mlađi, spremao se za studij informatike, ali je umjesto na univezitetu, završio u izbjegličkom kampu u Salakovcu. I oni bi željeli da već u narednoj akademskoj godini nastave studij, zasad bi im bilo najlakše da to bude u Mostaru. Međutim, kako i od čega!?

Uprkos brojnim problemima s kojima se suočavaju, drže ih vjera i entuzijazam, nada u bolje i ljepše sutra, nada u povratak u zemlje iz kojih su došli.
Probleme koji ih tište gurnuli su na kraju 15. dana ramazana u drugi plan. Željeli su da budu sretni, da se to vidi na njihovim licima, da na taj način zahvale i nama i svima koji ih nisu zaboravili.

Na rastanku su nam podarili svoje široke osmijehe pune zahvalnosti i uputili dove, molbe Allahu, dž.š., da nagradi sve one koji su pomogli u organizaciji ovog posebno dragog iftarskog druženja.