Ramazan kao poticaj na razmišljanje

Ramazan nas podsjeća na vrijednosti sabura, zahvalnosti, empatije i solidarnosti. To je vrijeme kada se posebno vraćamo suštinskim ljudskim vrijednostima — strpljenju, unutrašnjoj snazi i brizi za druge. U tom duhovnom okviru posebno mjesto zauzimaju majke. Intenzitet odgovornosti majki djece s teškoćama u razvoju svakodnevno nadilazi uobičajene roditeljske obaveze. Gotovo svaki njihov dan počinje planiranjem terapija, pregleda i obaveznih dogovorenih termina, nastavlja se komunikacijom i koordinacijom u radu sa stručnjacima i institucijama, a završava brigom o emocijama, napretku i budućnosti djeteta. One su logistika, podrška, motivacija, koterapeuti i zaštita — sve to skupa.

U duhovnom smislu, ramazan nas uči da prava vrijednost nije u vidljivosti, već u iskrenosti namjere i postojanosti djelovanja. Upravo takva je i uloga majke — počesto ne tolio vidljiva, ali temeljna. Njena prisutnost je sigurnost, a njena dosljednost okvir unutar kojeg dijete razvija osjećaj vrijednosti i pripadnosti.

Stručna i naučna saznanja iz oblasti razvoja djeteta potvrđuju da stabilno i podržavajuće porodično okruženje ima presudnu ulogu u napretku djeteta. U mnogim porodicama upravo majka predstavlja ključni oslonac tog okruženja — emocionalni, organizacijski i moralni.

Ramazan nas podsjeća i na važnost zajednice. Majkama nije potrebno samo priznanje, već razumijevanje i konkretna podrška — kako bi bile dodatno osnažene, a ne iscrpljivane do krajnjih granica. Kada društvo prepozna i podrži majku, ono istovremeno podržava i dijete.

U tišini svakodnevnih obaveza, u strpljenju koje traje mjesecima i godinama, u vjeri da svaki mali pomak ima smisla — ogleda se suština ramazanske poruke. Majke tu poruku žive, bez potrebe za velikim riječima.

Njihova snaga je postojana, nenametljiva i duboko humana. Upravo zato zaslužuju poštovanje, podršku i iskrenu zahvalnost — ne samo u ramazanu, nego tokom cijele godine.
Akad. prof. dr. Edina Šarić